Priručnik bolesti

Zloćudne (maligne) bolesti

Tko je u opasnosti

Bolesnici sa zloćudnim tumorom pločastihstanica jednjaka (planocelularni karcinom) imaju povećanu učestalost drugih primarnih tumora glave i vrata i/ili pluća. Ovi drugi primarni tumori mogu se otkriti prije, nakon ili u vrijeme dijagnoze zloćudnih tumora jednjaka. Ovi zloćudni tumori se mogu povezati s pušenjem i korištenjem alkohola. Dokazano je da i prehrana s mnogo masnoće, s malo proteina i nisko kalorična prehrana također povećava rizik od zloćudnih tumora jednjaka.

Kakvi su simptomi

• poteškoće u gutanju (disfagija). To je najuobičajenija pritužba,ali se općenito ne primjećuje dok se lumen jednjaka ne suzi do jedne polovice ili jedne trećine normalnog, zbog svoje elastičnosti.

• povraćanje krvi,

• žgaravica,

• curenje sline,

• zadah,

• regurgitacija hrane,

• bol u prsima koja nije povezana s jelom,

• gubitak težine je uobičajen i često značajan (više od 10 posto ukupne tjelesne težine),

• kašalj koji je izazvan gutanjem upozorava na lokalno širenje u traheju sa rezultirajućom traheoezofagealnom fistulom.

Koje će pretrage liječnik obaviti

Rutinski skrining (engl. screening) u svrhu otkrivanja zloćudnih tumora jednjaka nije uobičajen u zapadnoj hemisferi zbog toga što je bolest relativno rijetka. Masovno ispitivanje je prikladno za područja visokog rizika, kao što su Kina i Japan. Ukoliko postoje simptomi liječnik će obično izvršiti poseban rendgenski pregled koji se naziva gutanje barija. Za ovaj test bolesnik pije tekućinu koja sadrži barij, a to omogućava da se jednjak lakše vidi na rendgenskoj snimci. Liječnik također može pregledati unutrašnjost jednjaka sa tankom, osvijetljenom cjevčicom koja se naziva endoskop. Endoskop se uvlači kroz usta i niz grlo u jednjak. Prije testiranja, na grlo se aplicira lokalni anestetik tako da se ne osjeća nikakva bol. Prednost endoskopije je što omogućava direktnu vizualizaciju abnormalnosti, kao i uzimanje uzoraka tkiva za patohistološku analizu. Ukoliko liječnik primijeti tkiva koja nemaju normalan izgled, uklonit će mali komadić tkiva kako bi se pregledao pod mikroskopom radi utvrđivanja malignih stanica. Postupak se naziva biopsijom. Rendgenski snimak s barijem ne olakšava biopsiju ali je manje invazivan i također može identificirati male abnormalnosti. Liječnik također može pregledati unutrašnjost traheje s drugom tankom osvijetljenom cjevčicom. Ovo se naziva bronhoskopija. Treba je izvršiti kako bi se otkrilo širenje zloćudnih tumora na traheju kod svih slučajeva zloćudnih tumora jednjaka.

Liječenje

Terapija izbora i prognoza bolesti ovisi o stadiju zloćudnog tumora (je li samo u jednjaku ili se proširio na druga mjesta) i općem zdravstvenom stanju bolesnika. U liječenju bolesnika sa zloćudnim tumorom jednjaka koriste se sve vrste liječenja:

• kirurški zahvat (odstranjivanje zloćudnog tumora),

• terapija zračenjem (korištenje visokih doza zračenja koje mogu imati različiti izvor nastanka radi uništavanja malignih stanica),

• kemoterapija (korištenje lijekova radi uništavanja stanica zloćudnog tumora).
Kirurški zahvatje najčešći izbor u liječenju zloćudnih tumora jednjaka. Liječnik ukloni jednjak i poveže preostali zdravi dio jednjaka sa želucem tako da bolesnik još uvijek može gutati. Da bi se napravila ta veza nekad se može koristiti dio crijeva ili plastična cijev. Liječnik će najčešće ukloniti i limfne čvorove oko jednjaka i prekontrolirati ih pod mikroskopom kako bi vidio sadrže li maligne stanice. Terapija zračenjem koristi rendgenske zrake ili druge visoko energetske zrake kako bi se uništile stanice zloćudnih tumora. Zračenje može biti aplicirano s aparata koji se nalazi van tijela ili tako da se unose materijali koji sadrže radijaciju kroz tanke plastične cijevi u područje gdje su nađene maligne stanice. Kada se za liječenje zloćudnih tumora jednjaka koristi terapija zračenjem, nekada se u jednjak uvodi plastična cijev kako bi se on održao otvorenim. Kemoterapija koristi lijekove za ubijanje stanica zloćudnih tumora. Kemoterapija se može uzimati putem tableta ili se može u tijelo unositi pomoću igle kroz venu ili mišić. Kemoterapija se naziva sistemskim liječenjem zbog toga što lijek ulazi u krvotok, putuje kroz tijelo i može ubiti stanice zloćudnih tumora u cijelom tijelu. Ukoliko je zloćudni tumor u poodmaklom stadiju i više nije moguća resekcija, kirurško ili endoskopsko liječenje može ublažiti neke simptome. Jednjak može biti proširen i mogu se ugraditi proteze kako bi se pomoglo kod gutanja. Kemoterapija i terapija zračenjem mogu poboljšati tok bolesti i duljinu preživljavanja.

Prevencija

Smanjiti ili potpuno prestati s pušenjem i prekomjernim konzumiranjem alkohola.

Komplikacije

Veliki gubitak tjelesne težine koji je rezultat neadekvatnog uzimanja hrane. Širenje tumora na druga područja tijela

Preko 90% slučajeva raka kože pojavljuje se na površinama kože koje su redovito izložene sunčevom svjetlu ili ultraljubičastom zračenju. Rak kože koji NIJE maligan (kancerozan) općenito se pojavljuje na površinama kože koje su često izložene suncu. Maligni rak kože najčešće se nalazi na leđima kod muškaraca i na nogama kod žena. Drugi faktori rizika uključuju genetsku sklonost (rak kože je češći kod osoba svijetle kože, plavih ili zelenih očiju, plavokosih ili crvenokosih) i preveliko izlaganje rendgenskim zrakama ili drugim vrstama zračenja. Izloženost arsenu, koji može biti prisutan u nekim herbicidima, još je jedan faktor rizika za razvoj raka kože.

Melanom

Melanom je teži oblik raka nego što su to češći oblici raka kože, koji započinju u bazalnim ili pločastim stanicama epidermisa. Melanom se može brzo širiti (metastazirati) u druge dijelove tijela putem limfnog sustava ili putem krvi.

Melanom je bolest kože kod koje se stanice raka (maligne stanice) nalaze u stanicama koje daju boju koži (melanocitima). Melanom se obično pojavljuje kod odraslih osoba, ali se ponekad može naći i kod djece i adolescenata. Koža štiti tijelo od vrućine, svijetla, infekcije i ozljede. Sastoji se od dva glavna sloja: epidermisa (gornjeg sloja) i dermisa (donjeg sloja). Melanociti se nalaze u epidermisu i sadrže melanin, koji koži daje boju. Melanom se ponekad naziva kožni melanom ili maligni melanom. Melanom je teži oblik raka nego što su to češći oblici raka kože, koji započinju u bazalnim ili pločastim stanicama epidermisa. Melanom se može brzo širiti (metastazirati) u druge dijelove tijela putem limfnog sustava ili putem krvi (limfni čvorovi su male tvorbe u obliku zrna graha koji se nalaze u svim dijelovima tijela, oni proizvode i pohranjuju stanice koje služe za borbu protiv infekcije).

Karcinom bazalnih stanica (bazocelularni karcinom)

Većina se bazocelularnih karcinoma pojavljuje na površinama kože koje su redovito izložene ultraljubičastom zračenju (sunčevo svjetlo).

Karcinom bazalnih stanica (bazocelularni karcinom) je rak stanica koje se nalaze na donjem dijelu najvišeg sloja kože, epiderme. On obuhvaća više od tri četvrtine svih vrsta raka kože. Većina karcinoma bazalnih stanica raste sporo i skoro se nikad ne širi. Međutim, ako se ne uklone mogu nagristi kožu i stvoriti čir, poznat kao ulcus rodens. Mali broj tih ulkusa ponovno se pojavljuje na istom mjestu na koži nakon liječenja (lokalni recidiv). Većina se bazocelularnih karcinoma pojavljuje na površinama kože koje su redovito izložene ultraljubičastom zračenju (sunčevo svjetlo). Također se mogu pojaviti na dijelovima glave obraslim kosom. Najčešće se pojavljuju nakon 40. godine života. Kancerozne promjene uzrokuju pojavu mrlje ili kvržice koja je bezbolna. Kvržica može rasti sporo, pretvoriti se u čir, i nikad potpuno ne zaraste. Obično se ne širi s mjesta i skoro nikad se ne širi u druge dijelove tijela, ali može nastaviti rasti i zahvatiti susjedna tkiva i strukture, uključujući živce, kosti i mozak. Tumor može biti vrlo malen, i narasti na 1 ili 2 centimetra nakon nekoliko godina rasta.

Karcinom pločastih stanica (planocelularni karcinom)

Ovaj rak može nastati na normalnoj koži, na opekotini, ozljedi, ožiljku ili na mjestu kronične upale (do koje može doći kod mnogih kožnih bolesti). On najčešće potječe s dijelova kože oštećenih suncem, kao što je aktinička keratoza.

Karcinom pločastih stanica (planocelularni karcinom) je rak stanica najvišeg sloja kože. To je druga po učestalosti vrsta raka kože. Agresivniji je od raka bazalnih stanica, ali svejedno može rasti relativno sporo. Ako ga se ne liječi, karcinom pločastih stanica se može proširiti na druge dijelove tijela. Međutim, najveći dio bolesnika liječenih od karcinoma pločastih stanica potpuno je izliječen nakon jednostavnog kirurškog zahvata. On je obično u početku bezbolan, ali može postati bolan kad se razviju čirevi koji ne zacjeljuju. Ovaj rak može nastati na normalnoj koži, na opekotini, ozljedi, ožiljku ili na mjestu kronične upale (do koje može doći kod mnogih kožnih bolesti). On najčešće potječe s dijelova kože oštećenih suncem, kao što je aktinička keratoza. Obično se pojavljuje nakon dobi od 50 godina.

Tko je u opasnosti?

Ultraljubičasti dio spektra sunčevog svjetla je glavni uzrok svih vrsta raka kože uključujući melanome. Melanom pogađa ljude svih životnih dobi, svih rasa, svih imovinskih stanja i oba spola. To je najčešći rak kod žena između 25 i 29 godina starosti i drugi rak po učestalosti kod žena između 30 i 34 godina i učestalost pojave melanoma se povećava više nego bilo koje druge vrste raka. Melanomi se često razvijaju iz postojećih madeža, ali se mogu također pojaviti na normalnoj koži i u pjegama, mrljama i drugim pigmentiranim površinama. Vjeruje se da je izlaganje suncu faktor kod 50-70% novih melanoma, ali se oni mogu pojaviti i na površinama tijela koje normalno nisu izložene suncu. Prvi korak u otkrivanju melanoma je obraćanje pažnje na madeže, koji su česte, pigmentirane lezije kože koje mogu biti ravne ili uzdignute. Postoje dvije vrste madeža, obični i atipični (medicinski naziv za atipične madeže je displastični nevusi). Deset do petnaest posto bijelaca ima atipične madeže.

Faktori rizika

Prosječan rizik od razvoja melanoma tijekom života u bijeloj populaciji je oko 1 na 75 ali može biti i mnogo veći ako imate neki od sljedećih faktora rizika:

• 50 ili više običnih madeža

• atipične madeže, čak i samo jedan.

• ako ste u prošlosti izgorjeli od sunca što je dovelo do opekotina s mjehurima,

• posebno u dobi mlađoj od 20 godina

• kožu osjetljivu na sunce koja lako izgori ili se na njoj stvaraju pjegice

• vi ili član obitelji ste imali bilo koji tip raka kože

• povremeno izlaganje kože koja je normalno pokrivena jakom sunčevom svjetlu

• korištenje solarija

Koji su simptomi?

Benigni madeži su obično mali, simetrični i u samo jednoj nijansi smeđe boje i imaju oštre rubove. Maligni melanomi su obično veći i imaju dvije ili više boja (obično smeđa i crna) kao i nepravilne rubove.

• lezija ili izraslina na koži

• obično izdignuta papula (bubuljica) ili makula (mrlja)

• promjena bojem madeža (smeđa, crna, crvena ili plavkasta)

• nekoliko različitih boja na jednoj leziji

• nepravilni rubovi, često asimetrično

• promjena izgleda pigmentirane lezije na koži tijekom vremena

• krvarenje iz izrasline na koži

Benigni madeži su obično mali, simetrični i u samo jednoj nijansi smeđe boje i imaju oštre rubove. Maligni melanomi su obično veći i imaju dvije ili više boja (obično smeđa i crna) kao i nepravilne rubove. Treba se obratiti liječniku ako osoba ima bilo koji od znakova koji mogu upozoravati na melanom: promjena veličine, oblika ili boje madeža; curenje ili krvarenje iz madeža; ili madež koji svrbi, tvrd je, kvrgav, otečen ili bolan na dodir. Melanom se također može pojaviti na koži kao novi madež. Kod muškaraca se melanom najčešće pojavljuje na trupu (na površini tijela između ramena i kukova) ili na glavi ili vratu; kod žena se melanom najčešće pojavljuje na rukama i nogama. I karcinomi bazalnih stanica i karcinomi pločastih stanica mogu se pojaviti u različitim oblicima. Karcinomi bazalnih stanica mogu se razviti kao mala kvržica na koži koja je glatka i bisernog ili voštanog izgleda. Ponekad može krvariti ili se na njoj može razviti krasta. Izgleda kao da će zarasti ali to se nikad u potpunosti ne dogodi. Ponekad može biti plosnata, crvena mrlja, ljuskava i s krastom. Ponekad postoji samo čvrsta, crna kvržica. Rak kože je obično bezbolan i sporo raste. Može se pojaviti bilo gdje na tijelu ali je najvjerojatniji na izloženom dijelu kože, posebno licu ili vratu. Karcinomi pločastih stanica često imaju ljuskav izgled. Ponekad imaju čvrstu, rožnatu naslagu i bolni su na dodir. Također se nalaze na rukama, šakama i donjem dijelu nogu.

Koje će pretrage liječnik napraviti ?

Biopsija je brz i jednostavan postupak koji se obično može provesti uz korištenje lokalnog anestetika. Liječnik će ukloniti cijelu kvržicu ili njen dio i poslati u laboratorij na analizu pod mikroskopom.

Obično ćete se prvo obratiti vašem liječniku opće prakse koji će vas pregledati i odlučiti da li vas treba uputiti dermatologu radi dodatnih ispitivanja i liječenja. Također vas može uputiti kirurgu ili plastičnom kirurgu. Specijalist će mnogo znati već nakon jednostavnog pregleda. Međutim, nije uvijek lako razlikovati rak kože i benigne promjene samo pregledom. Možda će vam savjetovati biopsiju. To je brz i jednostavan postupak koji se obično može provesti uz korištenje lokalnog anestetika. Liječnik će ukloniti cijelu kvržicu ili njen dio i poslati u laboratorij na analizu pod mikroskopom. Budući da se karcinomi bazalnih stanica skoro nikad ne šire, vjerojatno neće biti potrebna nikakva daljnja ispitivanja ako je rak u potpunosti uklonjen. Kako se karcinomi pločastih stanica ponekad mogu proširiti, vaš liječnik će možda htjeti napraviti još nekoliko drugih ispitivanja kao i fizikalni pregled i biopsije da bi bio siguran da nema potrebe za daljnjim liječenjem. To je posebno važno ako ste se već liječili od raka kože i sad se on ponovo pojavio. Tijekom fizikalnog pregleda, liječnik će vas vjerojatno opipati da vidi da li postoje neke povećane limfne žlijezde. Pregled rendgenskim zrakama, CT i MRI snimke mogu pokazati metastaze. Ova bolest može također izmijeniti rezultate sljedećih ispitivanja: biopsija lezije orofarinksa i biopsija desni. Kod melanoma, pregled rendgenskim zrakama, CT i MRI snimanje, i drugi postupci mogu također biti potrebni da bi se utvrdilo da li je došlo do širenja bolesti (metastaza).

Liječenje

Četiri su osnovna načina liječenja: kirurško, zračenje, kemoterapija te biološko liječenje.

Vaš liječnik će planirati liječenje uzimajući u obzir različite faktore koji uključuju vašu životnu dob i opće zdravstveno stanje, tip i veličinu tumora, mjesto na tijelu na kojem se nalazi i kako stanice raka izgledaju pod mikroskopom. Postoji liječenje za sve bolesnike s melanomom. Primjenjuju se četiri načina liječenja:

• Kirurško liječenje (uklanjanje raka operacijom) uz uklanjanje dijela okolne normalne kože Kirurško uklanjanje susjednih limfnih čvorova može pratiti uklanjanje tumora. Kasnije se može uzeti koža s drugog dijela tijela i staviti na mjesto s kojeg je uklonjen rak. To se zove presađivanje.

• Kemoterapija (korištenje lijekova za ubijanje stanica raka). Kod kemoterapije se koriste lijekovi koji ubijaju stanice raka. Kemoterapija se može uzimati u obliku tableta, ili se može uvesti u tijelo pomoću igle u venu ili mišić. Kemoterapija se naziva sistemsko liječenje jer lijekovi ulaze u krvni optok, putuju kroz tijelo, i mogu ubiti stanice raka u cijelom tijelu. Ako se melanom pojavio na ruci ili nozi, kemoterapija se može dati tehnikom koja se zove izolirana arterijska perfuzija. Kod te metode, kemoterapijski lijekovi se unose izravno u krvni optok ruke ili noge u kojima je pronađen melanom. To omogućuje da najveći dio lijeka izravno dospije do tumora. Međutim, sama kemoterapija se nije pokazala djelotvornom kod liječenja melanoma. Provode se klinička ispitivanja s ciljem pronalaženja kemoterapijskih lijekova koji su djelotvorni.

• Terapija zračenjem (korištenje visokih doza rendgenskih zraka ili drugih zraka visoke energije za ubijanje stanica raka)

• Biološka terapija (korištenje imunološkog sustava tijela za borbu protiv raka

Liječenje karcinoma bazalnih stanica i karcinoma pločastih stanica se razlikuje ovisno o veličini, dubini i smještaju raka. Karcinom se uklanja jednim od ovih postupaka:

• struganje

• kauterizacija (spaljivanje)

• kirurško uklanjanje, uključujući mikroskopsko brijanje (Mohsova operacija)

• kriokirurgija (smrzavanje)

• zračenje

Radioterapija može biti vrlo djelotvorna alternativa kirurgiji kod liječenja karcinoma bazalnih i pločastih stanica na dijelovima lica gdje bi kirurško liječenje moglo ostaviti ožiljak. Također se ponekad koristi kod tumora koji su urasli dublje u kožu. Vrlo mali broj bolesnika s rakom pločastih stanica morat će biti podvrgnut većoj operaciji radi uklanjanja susjednih limfnih čvorova, da bi se vidjelo da li se rak lokalno proširio. Devet od deset bolesnika s karcinomima bazalnih i pločastih stanica u potpunosti se izliječe.

Prevencija

Ultraljubičasto svjetlo je najjače u sredini dana, zato nastojite izbjegavati izlaganje suncu u to doba. Koristite kvalitetna sredstva za zaštitu od sunca, po mogućnosti s faktorom zaštite od sunca najmanje 15. Nanesite sredstvo za zaštitu od sunca barem pola sata prije izlaganja suncu, i često ga ponovno nanosite.

Što je moguće više smanjiti izlaganje suncu. Kad ste na suncu, zaštitite kožu: nosite zaštitnu odjeću kao što su kape, košulje dugih rukava, duge suknje ili hlače. Ultraljubičasto svjetlo je najjače u sredini dana, zato nastojite izbjegavati izlaganje suncu u to doba. Koristite kvalitetna sredstva za zaštitu od sunca, po mogućnosti s faktorom zaštite od sunca najmanje 15. Nanesite sredstvo za zaštitu od sunca barem pola sata prije izlaganja suncu, i često ga ponovno nanosite. Koristite sredstvo za zaštitu od sunca i zimi. Redovno pregledavajte kožu kako bi otkrili razvoj sumnjivih izraslina ili promjena na postojećim lezijama na koži. Nova izraslina koja se pretvara u čir ili teško zarasta je sumnjiva. Sumnjive promjene na postojećim izraslinama uključuju promjenu boje, veličine, teksture, izgleda i pojavu boli, upale, krvarenja ili svrbeža. Lezija koja je asimetrična, ima nepravilne ili neoštre rubove, ako postoji nekoliko boja na jednoj leziji ili je lezija veća od 6 milimetra u promjeru je sumnjiva. Američka dermatološka akademija (AAD) i Fondacija za rak kože preporučile su sljedeće korake za izbjegavanje raka kože.

• Što je moguće više smanjite izlaganje suncu u sredini dana - između 10 sati ujutro i 3 poslije podne.

• Nanosite sredstvo za zaštitu od sunca, najmanje s faktorom SPF-15 (engl. Sun Protection Factor) ili višim koji štiti od UVA i UVB zraka, na sve površine kože koje su izložene suncu.

• Nanosite sredstvo za zaštitu od sunca svaka dva sata, čak i u oblačnim danima.

• Ponovno ga nanesite nakon plivanja ili znojenja.

• Nosite odjeću koja pokriva tijelo i zasjenjuje lice. Šeširi trebaju zasjenjivati i lice i stražnji dio vrata. Nošenje sunčanih naočala smanjit će količinu zraka koje dolaze do oka filtrirajući čak i do 80 posto zraka, i štiti očne vjeđe kao i leće.

• Izbjegavajte izlaganje UV zračenju od lampi za sunčanje i solarija.

• Zaštitite djecu. Držite ih podalje od prevelikog izlaganja suncu kad je sunce najjače (između 10 sati ujutro i 3 poslije podne), te obilno i često nanosite sredstvo za zaštitu od sunca na djecu od 6 mjeseci i stariju. Ne koristite sredstva za zaštitu od sunca kod djece ispod 6 mjeseci starosti - umjesto toga izuzetno ograničite njihovo izlaganje suncu.

• Zapamtite, pijesak i tlo reflektiraju UV zrake čak i ispod suncobrana. Snijeg čak posebno dobro reflektira UV zrake. Reflektirajuće površine mogu reflektirati čak i do 85 posto štetnih sunčevih zraka.

Komplikacije

• Širenje u duboka tkiva s oštećenjem strukture ili funkcije

• Metastaze tumora na drugim dijelovima tijela

Zloćudne (maligne) bolesti

Uvod

Jajnici su parni ženski spolni organi smješteni u maloj zdjelici, sa svake strane maternice po jedan. Normalni jajnici su bademastog oblika, čvrste konzistencije i nepravilno uleknute vanjske površine, dužine oko 4 cm, te 3cm u širem i 1.5 cm u užem promjeru. Jajnici su središte ženske spolnosti, njihova glavna funkcija je proizvodnja ženskih spolnih hormona, razvoj i otpuštanje jajne stanice koje se događa tijekom svakog normalnog menstrualnog ciklusa. Učestalost raka jajnika je različita od zemlje do zemlje: najniža je u Japanu, a najviša u Skandinaviji. Po učestalosti svih zloćudnih tumora nalazi se na petom mjestu, dok je u ukupnoj smrtnosti žena od raka spolnih organa rak jajnika na prvom mjestu. Dakle, iako se rak vrata maternice i maternice pojavljuju češće od raka jajnika, više žena umire od raka jajnika. Razlozi za to su kasnije dijagnosticiranje zbog nedostatka simptoma u ranim fazama bolesti i brže širenje malignih stanica po tijelu, te se zbog toga rak u više od polovice žena otkrije tek u uznapredovanoj fazi bolesti.

Opis bolesti

Budući da je jajnik je građen od više vrsta stanica (pokrovnih koje se nalaze se na površini jajnika, spolnih stanica, te specijaliziranih stanica moždine jajnika), tumori jajnika koji potječu iz tih stanica spadaju u najraznolikiju skupinu tumora. Oko 80% zloćudnih tumora potječe od pokrovnih stanica i među njima je najčešći tip serozni cistadenokarcinom, a ostali iz te skupine su mucinozni, endometrioidni, prijelazni, Brennerov tumor i neklasificirani. Preostalih 20% zloćudnih tumora jajnika potječe iz spolnih stanica (dizgerminomi, nezreli teratomi, koriokarcinomi, embrionalni karcinomi, endodermalni sinus tumori) i od njih najčešće obolijevaju mlade žene, iz stanica moždine jajnika i iz tumora koji metastaziraju u jajnik, a to su najčešće tumori dojke i probavnog sustava. Rak jajnika često se nalazi u oba jajnika, a širi se neposrednim širenjem na okolne organe (mokraćni mjehur, maternica, debelo crijevo), po trbušnoj šupljini stanicama oljuštenim od tumorske mase, putem limfe, te putem krvi u udaljene organe.

Uzroci i rizične skupine

Uzrok nastanku raka jajnika je nepoznat. Među faktorima koji imaju utjecaj na nastanak važni su: dob, pojava raka u obitelji, reprodukcijska funkcija žene ,te faktori okoliša. Tako je npr. poznato da se učestalost raka jajnika povećava s godinama žene (najveći broj slučajeva je u dobi od 55 do 75 godina), neki oblici raka nastaju vrlo često ili isključivo u nekim dobnim skupinama (većina tumora spolnih stanica nastaje u žena mlađih od 25 god, a većina zloćudnih tumora pokrovnog epitela nastaje u žena koje su starije od 45 god). Prethodne zloćudne bolesti, rak dojke, jajnika ili maternice u obitelji upućuju na povećan rizik. Rizik je veći u žena koje nisu rađale, koje su kasno rađale i one s kasnijom menopauzom. Trudnoće i uzimanje oralnih kontraceptiva štite jajnike i smanjuju rizik od pojave raka. Nije sa sigurnošću dokazana povezanost s čimbenicima okoliša.

Simptomi bolesti

Većina žena dolazi liječniku u uznapredovanom stadiju bolesti, jer tumori jajnika i kada dosegnu znatnu veličinu obično ne prave smetnje ili su one sasvim neznatne. Smetnje koje dovode ženu liječniku su većinom neodređene poput:

·         mukla bol u donjem dijelu trbuha

·         smetnje u probavi i prehrani

·         napuhnutost

·         bolovi u križima

·         promjene u mokrenju

·         bolni vjetrovi, opstipacija

·         slabost, anemija, gubitak apetita

Neke bolesnice potraže pomoć liječnika kada primijete povećanje trbuha ili same napipaju tumorsku masu koja se već proširila na trbuh. Bolesnica može biti bez simptoma sve dok se tumor ne otkrije tijekom rutinskog vaginalnog pregleda. Menstruacijske smetnje nisu karakteristične za tumore jajnika, ali pojava krvarenja prije puberteta kao i u postmenopauzi može ukazati na tumore jajnika koje proizvode hormone.

Dijagnoza

Nakon osobne i obiteljske povijesti bolesti, ginekolog će najprije učiniti vaginalni pregled, te će odrediti eventualno povećanje jajnika ili postojanje tumorske mase i njen odnos prema okolnim organima. Upotrebom vaginalnog ultrazvuka i color dopplera znatno je povećana preciznost dijagnostike. U dijagnostici se koriste i tumorski biljezi (pretraga krvi koja otkriva postojanje proteina kojeg ponekad proizvode karcinomi jajnika) , a među njima najčešće se koristi CA-125 (povećane vrijednosti mogu se pronaći kod nekih dobroćudnih stanja). ili ginekološkim pregledom i transvaginalnim UZV-om može se postaviti sumnja na tumor. U dijagnostici se može koristiti CT, a za postavljanje konačne dijagnoze raka jajnika i za određivanje tipa tumora i proširenosti bolesti potrebno je otvaranje trbušne šupljine i uzimanje uzorka tkiva za analizu.

Liječenje

U liječenju raka jajnika koriste se kirurška terapija, kemoterapija i radijacijska terapija. Ovisno o stupnju bolesti koriste se zasebno ili se pojedini oblici liječenja kombiniraju. Osnovni je oblik liječenja kirurško odstranjenje maternice, jajovoda i jajnika kao i najveće moguće odstranjenje tumorskih masa. Primjenjuje se u svih bolesnica osim u početnim stadijima tumora koji sporo rastu kod žena koje još žele roditi. Tada se odstranjuje samo zahvaćeni jajnik. Kemoterapija je primjena lijekova koji uništavaju tumorske stanice, a naziva se još i sistemska terapija jer lijekovi krvotokom djeluju na čitav organizam. Upotrebljava se kad se rak proširio po tijelu ili kad ga nije moguće odstraniti u cijelosti. Radijacijska terapija može se koristiti kao dodatak kirurškom liječenju radi uništavanja stanica koje su ostale. Kao i kirurško liječenje , ovo je lokalna terapija jer djeluje na stanice područja koje se liječi. Ispituju se mogućnosti unošenja kemoterapije i radioterapije u trbušnu šupljinu. Budući da rak jajnika u uznapredovanom stadiju često recidivira, u praćenju učinka terapije koristi se i marker CA-125.

Pretrage za rano otkrivanje i prevencija

Rano otkrivanje raka je najbitnije u liječenju, jer su povoljni rezultati liječenja najbolji u ranim stadijima bolesti. Zbog toga su redoviti ginekološki pregledi, gdje liječnik vaginalnim i ultrazvučnim pregledom može postaviti sumnju na rak jajnika od velike važnosti. Kao pomoć u dijagnozi u nekim slučajevima može poslužiti CA-125. U smislu sprječavanja pojave raka ženama se može preporučiti uzimanje oralnih kontraceptiva, zdrava prehrana, a ženama s pozitivnom obiteljskom anamnezom koje ne žele više rađati ili su starije od 40 godina neki stručnjaci preporučuju profilaktičko odstranjenje jajnika iako se mišljenja o tome jako razlikuju.