Priručnik bolesti

Hormonski poremećaji i poremećaji metabolizma

Uvod

Štitna žlijezda
Štitna žlijezda je mala leptirasto oblikovana žlijezda smještena s prednje strane vrata koja proizvodi hormone važne u mnogim procesima što se odvijaju u tijelu. Ti hormoni imaju važno djelovanje na rast, proizvodnju topline u tijelu, plodnost, korištenje energije. Dva najvažnija hormona su tiroksin (T4) i L-trijodtiroksin (T3). Jod je važan element za izgradnju hormona štitnjače. Cijeli proces ugradnje joda i proizvodnje hormona štitnjače nadzire se iz prednjeg režnja hipofize koji izlučuje tireotropin ili TSH. Izlučivanje tireotropina regulirano je iz dijela mozga - hipotalamusa koji izlučuje tzv. tireotropin oslobađajući faktor (TRH). Kao što se vidi, oslobađanje hormona štitnjače vrlo je kompliciran proces u koji su uključeni mnogi faktori.

Što je hipertireoza?
Poremećaj metabolizma koji je posljedica prejakog izlučivanja hormona štitne žlijezde odnosno pretjerane aktivnosti štitne žlijezde. To je pretežno bolest odraslih žena, s najvećom učestalošću između 30. i 50. godine života. Kliničko stanje hipertireoze naziva se još i tirotoksikoza. Najčešće se javlja kao dio sindroma koji može uključivati gušu i izbočenje očnih jabučica, a poznat je kao Gravesova bolest ili Basedowljeva bolest. Do hipertiroidizma ili tirotoksikoze dolazi zbog suviška tiroidnog hormona u tijelu. Više nego kao specifična bolest, on je klasificiran kao sindrom koji opisuje osobine koje proizlaze iz tog stanja.

Uzroci, učestalost i faktori rizika
Uzrok hipertireoze je nepoznat. Postoji mnogo dokaza koji upućuju na jak nasljedni faktor u razvoju Gravesove bolesti. Smatra se da je to autoimuna bolest. Tumori štitne žlijezde, hipofize, testisa ili jajnika, upala štitne žlijezde zbog virusne infekcije ili druge upale, unos prevelikih količina tiroidnog hormona i unos prevelikih količina joda, također su uzroci hipertireoze. Gravesova bolest obuhvaća 85% svih slučajeva hipertireoze. Faktori rizika su povezani s uzrocima.

Simptomi
Glavni simptomi su: gubitak na težini, povećani apetit, nervoza, nemir, nepodnošenje topline, pojačano znojenje, umor, grčevi u mišićima, česte stolice, menstrualne nepravilnosti kod žena, a može biti prisutna i guša.
Manifestacije hipertireoze mogu varirati od blagih simptoma slabosti, nesanice, gubitka na težini i drhtanja do jako izražene tahikardije (ubrzani srčani ritam), lupanja srca, teškog disanja kod napora i oticanja gležnjeva. Bolesnici s Gravesovom bolešću također imaju povećanu štitnu žlijezdu (guša) i nenormalnu izbočenost očiju (egzoftalmus). Metabolizam bolesnika s hipertireozom je uvelike ubrzan, što dovodi do ubrzavanja svih tjelesnih procesa i emotivnog stresa kao odgovora na povećanu fizičku aktivnost. Bolesnik često ima epizode ekstremnih emocija s epizodama plakanja i depresije nakon kojih slijede intenzivna fizička aktivnost i mentalna euforija i histerija.

Testovi i ispitivanja koja se mogu napraviti?
Vitalni znakovi (temperatura, puls, brzina disanja, krvni tlak) pokazuju pojačan rad srca. Fizikalni pregled otkriva povećanje tiroidne žlijezde ili gušu. Laboratorijska ispitivanja kojima se procjenjuje funkcija tiroidne žlijezde:

• TSH u serumu je smanjen;
• T3, T4 u serumu su obično povišeni.

Ova bolest može također izmijeniti rezultate sljedećih ispitivanja:

• vitamin B-12;
• vidno polje;
• trigliceridi;
• prihvaćanje radioaktivnog joda;
• glukoza u krvi;
• ispitivanje kolesterola.

Liječenje
Liječenje će se razlikovati ovisno o uzroku stanja i jačini simptoma. Hipertireoza se liječi antitiroidnim lijekovima, radioaktivnim jodom ili kirurškim putem. Opće mjere podrške bolesniku koji pati od hipertireoze uključuju fizički i emocionalni odmor i visokokaloričnu, hranjivu prehranu s dodatkom vitamina i kalcija. Može se prepisati sedativ kako bi se potaklo odmaranje. Adrenergički blokatori se prepisuju za kontrolu simptoma tremora, nemira i tahikardije. Izbor dodatnih lijekova i kirurška intervencija ovisit će o dobi bolesnika, veličini guše i bolesnikovom odgovoru na odabranu terapiju. Radioaktivni jod je lijek izbora za osobe srednje dobi i žene koje nisu trudne. Njegov glavni nedostatak je mogućnost razvoja hipotireoze kao posljedice "predjelotvornog" liječenja. Do toga može doći odmah nakon započinjanja liječenja ili dugo nakon što je liječenje završeno. Doza ovisi o veličini žlijezde i njenoj osjetljivosti na zračenje. Radioaktivni jod se primjenjuje oralno, obično u jednoj maloj dozi, i bolesnik se može vratiti kući. Bolesnici koji primaju veće doze stavljaju se u izolaciju osam dana, koliko je poluvrijeme raspada 131I. Radioaktivni jod se izlučuje bubrezima i cirkulira u krvi; zbog toga su potrebne mjere opreza kod rukovanja iglama i špricama korištenim kod bolesnika i noćnim posudama i bočicama za uzorke za prikupljanje urina. Sve pacijente koji primaju 131I mora se promatrati zbog znakova "tiroidne krize". Tiroidna kriza je posljedica tiroiditisa izazvanog zračenjem. Bolesnicima koji primaju male doze radioaktivnog joda mogu biti potrebne dvije, a ponekad i tri doze. Treba imati na umu da je cilj liječenja radioaktivnim jodom i antitiroidnim lijekovima smanjenje aktivnosti štitne žlijezde na normalnu razinu. To se ne postiže lako, tako da bolesnika treba često pregledavati u pogledu znakova nedjelotvornog liječenja s trajanjem simptoma, i u pogledu predjelotvornog liječenja koje može uzrokovati simptome hipotireoze.

Antitiroidni lijekovi
Antitiroidni lijekovi, posebno propiltiouracil, prepisuju se kao početno liječenje djeci, mladim odraslim osobama i trudnicama. Glavni kandidati za ovo liječenje su bolesnici s malim gušama, nedavnom pojavom bolesti i blagim simptomima. Preparati joda kao što su propiltiouracil i zasićena otopina kalijevog jodida imaju samo privremeno djelovanje. Oni zahtijevaju da bolesnik uzima lijek u propisano vrijeme i strogo prema programu. Propiltiouracil izaziva agranulocitozu, koja se može razviti prilično brzo. Zbog toga se bolesnicima koji primaju ovaj lijek daju upute da se jave liječniku uvijek kad imaju upalu grla, povišenu temperaturu ili osip, kako bi se napravile i pretrage (broj leukocita), procijenilo stanje bolesnika. Preparati joda se često daju rutinski u periodu od 10 do 14 dana prije operacije kako bi se smanjila prokrvljenost štitne žlijezde. Antitireoidni lijekovi koriste se i u liječenju tiroidne krize.

Kirurško liječenje
Tiroidektomija je kirurško odstranjenje dijela štitne žlijezde i liječenje izbora kod djece koja ne odgovaraju na antitiroidne lijekove ili imaju nuspojave, kod odraslih osoba koje ne mogu ili ne žele biti podvrgnute dugotrajnoj terapiji lijekovima, kod bolesnika s jako povećanom tiroidnom žlijezdom ili kad postoji vjerojatnost da će se razviti karcinom.

Prognoza
Hipertireoza izazvana Gravesovom bolesti obično je progresivna i povezana s komplikacijama.

Komplikacije
Srčane komplikacije uključuju ubrzan rad srca, zatajenje i atrijsku fibrilaciju (poremećaj srčanog ritma). Tiroidna kriza ili "oluja" je akutno pogoršanje ili pojačanje simptoma hipertireoze do koje može doći zbog infekcije ili stresa. Može doći do povišene temperature, smanjenih mentalnih sposobnosti i bolova u trbuhu i potrebno je hitno bolesnika smjestiti u bolnicu.

Prevencija
Bolesnici s hipertireozom podložni su brojnim složenim i dugotrajnim smetnjama fizičkog i mentalnog zdravlja. Među dijagnozama koje se često pojavljuju kod tih bolesnika su nemir i razdražljivost povezani s pojačanim metabolizmom, tjeskoba i psihološki stres povezan s čestim dijagnostičkim ispitivanjima i njihovim rezultatima i dugotrajnim liječenjem; neuravnotežena prehrana: manja od tjelesnih potreba, što je povezano s povišenim metabolizmom; promjena osjećaja ugodnosti povezana s nepodnošenjem topline; potencijal ozljeđivanja povezan s tiroidnom krizom, i poremećaj poimanja vlastite osobe povezan s nekontroliranim emocionalnim provalama, gubitkom na težini i kroničnom prirodom bolesti. Bolesnicima je potreban pojačan nadzor i podrška cijele obitelji i suradnika u bližoj okolini.